Sigurd Jorsalfare

"Sigurd Jorsalfar" se preusmjerava ovdje. Za kompoziciju Edvarda Griega, v. Sigurd Jorsalfar (Grieg).
Sigurd the Crusader
Vladavina 1103 – 26. mart 1130
Prethodnik Magnus III
Nasljednik Magnus IV i Harald IV
Suprug/a Blathmin O'Brien
Malmfred od Kijeva
Cecilia (sporna)
Potomstvo Kristin Sigurdsdatter
Magnus IV od Norveške
Puno ime Sigurd Magnusson
Kuća Kuća Hardrada
Otac Magnus III od Norveške
Majka Tora (priležnica)
Rođen/a 26. mart 1130. (dob: 39–40)
Oslo

Sigurd I Magnusson (cca. 1090 – 26. mart 1130), također poznat kao Sigurd Križar (staronordijski: Sigurðr Jórsalafari, norveški: Sigurd Jorsalfar), bio je kralj Norveške od 1103. do smrti. Njegova vladavaina, zajedno sa vladavinom brata Eysteina I (s kojim je dijelio prijestolje do njegove smrti 1123. godine), se obično navodi kao zlatno doba srednjovjekovnog norveškog kraljevstva. Inače je najpoznatiji po sudjelovanju u norveškom križarskom pohodu (1107–1110), zbog čega je stekao nadimak "Križar".[1][2]

Život

Rodio se kao nezakoniti sin kralja Magnusa Bosonogog. Dio historičara pretpostavlja da ga je otac namjeravao učiniti svojim službenim nasljednikom, s obzirom da ga je kao dječak pratio na pohodima kojima su 1098. osvojeni otoci Orkney, Hebridi i Otok Man, te da je tada dobio titule earla Orkneya i kralja Otoka. Kada se Magnus iskrcao u Irskoj, uredio je Sigurdov brak za Blathmin O'Brien, kćer Muirchertach Ua Briaina, tadašnjeg velikog kralja Irske. Međutim, nakon što je 1103. Magnus poginuo u sukobu sa Uladima, Sigurd se odlučio vratiti natrag u Norvešku, ostavivši svoju suprugu (koja je bila dijete) u Irskoj.

U Norveškoj je podijelio prijestolje sa braćom Eysteinom i Olafom; s obzirom da je Olaf bio malo dijete, stvarni vladari su bili Eystein i Sigurd. Braća se nisu dobro slagala, ali su nastojala izbjeći otvoreni sukob. Prvi ozbiljni spor je nastao oko toga tko će od njih dvojice otići na hodočašće u Jeruzalem, odnosno postati prvi kršćanski kralj u posjetu Jeruzalemu nakon oslobađanja od strane križara. Na kraju je, zbog Sigurdovog većeg iskustva u stranim zemljama, odlučeno da pohod vodi Sigurd. Ekspedicija, koja je kasnije postala poznata kao norveški križarski rat, trajala je od 1107. do 1111. i predstavljala veliki uspjeh. Sigurd je u Palestinu došao preko Sicilije gdje se sreo sa Rogerom II, a po dolasku u Jeruzalem je za račun kralja Balduina zauzeo Sidon. Za to je nagrađen djelićem Istinskog križa koga je ponio natrag u Norvešku; po povratku se u Carigradu sreo s bizantskim, a potom u Njemačkoj sa rimsko-njemačkim carem Lotarom III.

Eystein je u međuvremenu njegovo odsuststvo iskoristio kako bi u Norveškoj proveo brojne ekonomske i društvene reforme, te se Sigurd vratio u sređenu i prosperitetnu zemlju. Godine 1115. je umro Olaf, a 1123. i Eystein, te je Sigurd nastavio vladati sam. Postavio je prijestolnicu u mjestu Konghelle (Kungälv u današnjoj Švedskoj) te vodio križarski pohod protiv stanovnika Smålanda koji su se vratili poganskim običajima. Za vrijeme Sigurdove vladavine je u Norveškoj prvi put službeno uvedena crkvena desetina, čime je značajno ojačan položaj Crkve.

Sigurd je bio oženjen za Malmfred, kćer kijevsko-ruskog velikog kneza Mstislava I. S njom je imao kćer Kristinu Sigurddater, ali ne i zakonitih sinova. Zbog toga je njegova smrt 1130. dovela do borbe za prijestolje između nezakonitog sina Magnusa IV i navodnog Magnusovog brata Haralda IV, što je označilo početak dugogodišnjeg perioda nestabilnosti poznatog kao era građanskog rata u Norveškoj.

Preci

Sigurd Jorsalfare - preci
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Sigurd Syr Halfdansson, kralj Ringeringea
 
 
 
 
 
 
 
8. Harald III of Norway
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Åsta Gudbrandsdatter
 
 
 
 
 
 
 
4. Olaf III od Norveške
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Torberg Arnesson
 
 
 
 
 
 
 
9. Tora Torbergsdatter
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ragnhild Erlingsdatter
 
 
 
 
 
 
 
2. Magnus III od Norveške
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Johan ili Árni lági
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Thora
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Sigurd I od Norveške
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Thora
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura

  • Duffy, Seán (1992). „Irishmen and Islesmen in the Kingdom of Dublin and Man 1052–1171”. Ériu (43): 93–133. JSTOR 30007421. 
  • Bergan, Halvor: Kong Sigurds Jorsalferd. Den unge kongen som ble Norges helt (Norgesforlaget, 2005) ISBN 82-91986-75-4

Izvori

  1. "Jorsfalere" doslovno znači "putnik do Jeruzalema", ali se neformalno prevodilo kao "križar".
  2. Riley-Smith, Jonathan. The First Crusade and the Idea of Crusading. str. 132. 

Vanjske veze

  • Saga of Sigurd the Crusader and his brothers Arhivirano 2014-07-13 na Wayback Machine-u from the Heimskringla (English translation)
  • "Sigurd I Magnusson Jorsalfare" (Norwegian)
  • Tales of Sigurd the Crusader Arhivirano 2013-02-15 na Wayback Machine-u
Sigurd Jorsalafar
Kuća Hardrada
bočni ogranak od Dinastija Lijepokosog
Rođen/a: cca. 1090 Umro/la: 26. mart 1130
Kraljevske titule
Prethodi:
Paul i Erlend Thorfinnsson
jarl Orkneya
1098–1103
Slijedi:
Haakon Paulsson
Prethodi:
Magnus III
kralj Manna i Otoka
1102–1103
Slijedi:
Lagman
Prethodi:
Magnus III
kralj Norveške
1103–1130
Olaf Magnusson (1103–1115)
Eystein I (1103–1123)
Slijedi:
Magnus IV
& Harald IV
  • p
  • r
  • u
Dinastija Lijepokosog  suparnički
vladari iz drugih kuća
cca. 870–985
995–1028
1035–1319
Harald I Lijepokosi  Erik Krvava Sjekira  Haakon I Dobri  Harald II Sivi Plašt  Haakon Sigurdsson 1  Olaf I Tryggvason  Eiríkr Hákonarson 1 & Sveinn Hákonarson 1 & Hákon Eiríksson 1  Sweyn Rašljobradi  Olaf II Sveti  Hákon Eiríksson 1  Knut Veliki  Sveinn Álfífuson 1  Magnus I Dobri  Harald III Hardrada  Magnus II Haraldsson  Olaf III Kyrre  Haakon Magnusson & Magnus III Bosonogi  Olaf Magnusson  Eystein I Magnusson  Sigurd I the Crusader  Magnus IV the Blind  Harald IV Gille  Sigurd the Noisy  Sigurd II Munn  Eystein II Haraldsson  Inge I Haraldsson the Hunchback  Haakon II Broadshoulder  Magnus Erlingsson  Sigurd Markusfostre  Olav Zlosretni  Eystein Deva  Sverre Sigurdsson  Jon Kuvlung  Sigurd Magnusson  Inge Magnusson  Haakon III Sverresson  Guttorm Sigurdsson  Inge II Bårdsson  Erling Stonewall  Philip Simonsson  Haakon IV Haakonsson  Haakon the Young  Magnus VI Popravljač Zakona  Eric II Magnusson  Haakon V Magnusson
Knýtlinga
985–995
1028–1035
Dinastija Lijepokosog  Sweyn Forkbeard 5  Dinastija Lijepokosog  Knut Veliki 5  Sweyn Knutsson 2 Dinastija Lijepokosog
Bjelbo
1319–1387
Magnus VII Ericsson 3  Haakon VI Magnusson 3  Olaf IV Haakonsson 2
Kalmarska unija
1387–1448
Margaret 4  Eric III 4  Christoffer 4  Karl I 3
Oldenburg
1448–1814
Christian I 4  John 4  Christian II 4  Frederik I 2  Christian III 2  Frederik II 2  Christian IV 2  Frederik III 2  Christian V 2  Frederik IV 2  Christian VI 2  Frederik V 2  Christian VII 2  Frederik VI 2  Christian Frederick
Dinastija Holstein-Gottorp
Dinastija Bernadotte
1814–1905
Karl II 3  Karl III Johan 3  Oscar I 3  Karl IV 3  Oscar II 3
Schleswig-Holstein-
Sonderburg-Glücksburg
od 1905
Haakon VII  Olav V  Harald V
1 Regent.  2 Također danski monarh 3 Također švedski monarh 4 Također danski i švedski monarh.5 Također danski i engleski monarh
Sigurd Jorsalfare na Wikimedijinoj ostavi