Anselmo Canterburyjski

Sveti Anselmo Canterburyjski
Sveti Anselmo Canterburyjski
Rođen 1033.
Aosta
Preminuo 21. travnja 1109.
Canterbury
Spomendan 21. travnja
Simboli brod

Anselmo Canterburyjski ili Anselm Kanterberijski (eng. Anselm of Canterbury; Aosta, 1033. - Canterbury, Kent, 21. travnja 1109.) - talijanski svetac, crkveni naučitelj, benediktinski redovnik, srednjovjekovni filozof, teolog i nadbiskup od Canterburya od 1093. do 1109. godine.

Smatra se osnivačem skolastike, zbog istaknutog mjesta koje u njegovoj teologiji zauzima razum. Dok je djelo njegovog jedinog velikog prethodnika, Eriugene, sadržavalo previše spekulativnih i mističnih elemenata za dosljednog skolastičkog učenjaka, u Anselma nailazimo na klasične karakteristike skolastičke teološke misli: priznanje veze razuma i objave te pokušaje, da se razradi racionalan sustav vjere. Valja ipak reći da Anselmov pristup u njegovo doba nije bio naročito utjecajan, te da se i on sam ograđivao od naučavanja katedralnih škola.

Čuven je i po ontološkom argumentu o postojanju Boga. Otvoreno se suprostavljao križarskim ratovima.

Rani život

Rođen je u Aosti u kraljevini Burgundiji. Danas je to glavni grad doline Aosta u sjevernoj Italiji. Potječe iz bogate plemićke obitelji. Otac mu je rođen u Lombardiji i po svoj prilici bio je grube i nasilne prirode. Majka mu je dala religiozno obrazovanje. U dobi od 15 godina poželio je ići u samostan, ali otac mu nije dopuštao. Razočaran upao je u psihosomatsku bolest, a kada se oporavio napustio je školu i predao se lagodnom životu. Tijekom toga razdoblja umrla mu je majka, a očeva grubost više se nije mogla podnositi. Napustio je kuću 1059., prešao je Alpe i tumarao je Burgundijom i Francuskom. Došao je do Normandije, jer ga je privlačila slava Lanfranca, priora benediktinske opatije u Becu. Nakon jednog vremena provedenog u Avranchesu, u dobi od 27 godina ušao je u samostan.

Godine u opatiji u Becu

Tri godine kasnije, kada je Lanfranc postao opat u Cannesu, Anselmo je postao prior u Becu. Prior je bio 15 godina, sve do 1078., kada je umro osnivač i prvi opat Baca - Herluin. Anselmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bec je postao središte izučavanja. Tijekom tih mirnih godina, Anselmo je napisao svoje prvo filozofsko djelo "Monologion". Nakon toga slijedili su: "Proslogion", "Dijalozi o istini", "Slobodna volja" i "Pad đavola".

U međuvremenu, samostan je postao bogatiji i čuveniji. Nakon normanskog osvajanja Engleske, samostan je tamo dobio veliko imanje. Dužnost Anselma bila je posjećivati to imanje. Lanfranc je postao nadbiskup od Canterburyija. Poslije Lafrancove smrti, kralj Vilim II. Riđi preuzeo je imovinu Crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklijevao je postaviti novog nadbiskupa, jer je s prethodnim imao problema. Tek je 1093., imenovao Anselma kao novog nadbiskupa od Canterburyija.

Nadbiskup od Canterburyja

Kao uvjet, da bude nadbiskup Anselmo je zahtijevao, da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna papu Urbana II., koji je tada bio u sukobu s protupapom Klementom III. Kralj je samo djelomično pristao vratiti imanja. Anselmo je smatrao kako mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano naviještati u gradu. Kralj to nije odobravao, pa je Anselmo sazvao veliki skup svećenika. Oni su smatrali, kako mora poslušati kralja. Engleski svećenici su financijski ovisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilim II. Riđi se u međuvremenu uspio pomiriti s papom.

Nakon godinu dana ponovno su izbile nove nevolje s kraljem. Anselmo je tražio kraljevo odobrenje, da ide u Rim na savjetovanje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je Anselmo u listopadu 1097. krenuo za Rim. Vilim II. Riđi je odmah preuzeo crkvene prihode.

Na velikom koncilu u Bariju, Anselmo je branio doktrinu o Duhu Svetomu, po čemu se Katolička Crkva razlikovala od Pravoslavne. Kada se Anselmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao.

Kada je Vilim II. Riđi ubijen 1100., Henrik I. postao je kralj i odmah je pozvao Anselma u Englesku. Henry I. je također zahtijevao da Anselmo nastavi biti nadbiskup od Canterburyja.

Anselmo Canterburyjski na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Prije normanskog osvajanja

Augustine  Laurentius  Mellitus  Justus  Honorius  Deusdedit  Wighard  Theodore of Tarsus  Berhtwald  Tatwine  Nothhelm  Cuthbert  Bregowine  Jænberht  Æthelhard  Wulfred  Feologild  Ceolnoth  Æthelred  Plegmund  Athelm  Wulfhelm  Oda  Ælfsige  Byrhthelm  Dunstan  Æthelgar  Sigeric the Serious  Ælfric of Abingdon  Ælfheah  Lyfing  Æthelnoth  Eadsige  Robert of Jumièges  Stigand

Od normanske ere do Reformacije

Lanfranc  Anselm  Ralph d'Escures  William de Corbeil  Theobald of Bec  Thomas Becket  Roger de Bailleul  Richard of Dover  Baldwin of Forde  Reginald Fitz Jocelin  Hubert Walter  Reginald  John de Gray  Stephen Langton  Walter d'Eynsham  Richard le Grant  Ralph Neville  John of Sittingbourne  John Blund  Edmund Rich  Boniface  William Chillenden  Robert Kilwardby  Robert Burnell  John Peckham  Robert Winchelsey  Thomas Cobham  Walter Reynolds  Simon Mepeham  John de Stratford  John de Ufford  Thomas Bradwardine  Simon Islip  William Edington  Simon Langham  William Whittlesey  Simon Sudbury  William Courtenay  Thomas Arundel  Roger Walden  Thomas Arundel  Henry Chichele  John Stafford  John Kemp  Thomas Bourchier  John Morton  Thomas Langton  Henry Deane  William Warham  Thomas Cranmer  Reginald Pole

Poslije Reformacije

Matthew Parker  Edmund Grindal  John Whitgift  Richard Bancroft  George Abbot  William Laud  William Juxon  Gilbert Sheldon  William Sancroft  John Tillotson  Thomas Tenison  William Wake  John Potter  Thomas Herring  Matthew Hutton  Thomas Secker  Frederick Cornwallis  John Moore  Charles Manners-Sutton  William Howley  John Sumner  Charles Longley  Archibald Tait  Edward Benson  Frederick Temple  Randall Davidson  Cosmo Lang  William Temple  Geoffrey Fisher  Michael Ramsey  Donald Coggan  Robert Runcie  George Carey  Rowan Williams

  • p
  • r
  • u

Albert Veliki • Alfons Liguori • Ambrozije • Anselmo • Antun PadovanskiAtanazije AleksandrijskiAugustinBazilije VelikiBeda ČasniBernard iz ClairvauxaBonaventuraĆiril AleksandrijskiĆiril JeruzalemskiEfrem • Franjo Saleški • Grgur NazijanskiGrgur I.JeronimHilarije iz PoitiersaIzidor Seviljski • Ivan Damašćanski • Ivan ZlatoustiIvan od KrižaKatarina SijenskaLeon Veliki • Lovro Brindisijski • Petar Damiani • Petar Kanizije • Robert Bellarmine • Terezija Avilska • Mala Terezija • Toma Akvinski

  • p
  • r
  • u
Historija katoličke teologije
Generalna historija
  • Historija Katoličke Crkve
  • Rano kršćanstvo
  • Historija papinstva
  • Ekumenski sabori
  • Kronologija Katoličke Crkve
  • Historija kršćanstva
  • Historija kršćanske teologije
Početci Crkve
Od Konstantina
do Grgura I
Rani srednji vijek
Kasni srednji vijek
Misticizam i reforme
Protestantska reformacija i
katolička obnova
Od baroka do
francuske revolucije
19. vijek
  • John Henry Newman
  • Gaetano Sanseverino
  • Giovanni Maria Cornoldi
  • Clemens Maria Hofbauer
  • Johann Michael Sailer
  • Johann Joseph von Görres
  • Wilhelm Emmanuel Freiherr von Ketteler
  • Giuseppe Pecci
  • Joseph Hergenröther
  • Tommaso Maria Zigliara
  • Terezija iz Lisieuxa
20. i 21. vijek
Normativna kontrola Uredi na Wikidati