Prvi vatikanski sabor

Prvi vatikanski sabor sazvao je papa Pio IX, 29. juna 1868 godine, nakon dugogodišnjeg perioda njegovog planiranja i pripremanja koje je započelo 6. decembra 1864. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Rimokatoličke Crkve, održan tri veka posle Tridentskog sabora, otvoren je 8. decembra 1869. godine, a prekinut je 20. oktobra 1870. Sabor se održavao u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sednice. Ovaj vaseljenski sabor prekinut je zbog predaje Rima, pada Papinske Države i njenog sjedinjena sa Italijom. Nikada nije nastavljen.

Najpoznatiji je po dogmatskoj definiciji papine „nezabludivosti“ (nepogrešivosti) kada govori eks katedra, odnosno kada u svojoj ulozi pastira i voditelja svih hrišćana svojom vrhovnom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na veroispovest ili moral koji univerzalna Crkva mora da sačuva.

Vidi još

Портал:
  •  Хришћанство

Spoljašnje veze

Prvi vatikanski sabor на Викимедијиној остави.
  • п
  • р
  • у
Првих седам васељенскихПризнаје
Католичка црква
Признаје
Православна црква
Признају
Древноисточне цркве
Признаје
Црква Истока
  • I Никејски (325)
  • II Цариградски (381)
  • Селеукијскоктесофонски (410)[тражи се извор]
  • Бетлапатски (484)[тражи се извор]
Видети још
* Екуменски статус споран унутар Источне православне цркве.
  1. ^ Упркос томе што је 1438. године Сабор пребачен у Ферару, а затим у Фиренцу, неки епископи су одбили да се преселе и остали су при паралелном Сабору у Базелу.
Нормативна контрола Уреди на Википодацима
Међународне
  • VIAF
Државне
  • Норвешка
  • Шпанија
  • Француска
  • BnF подаци
  • Немачка
  • Израел
  • Сједињене Државе
  • Чешка
  • Аустралија
Академске
  • CiNii
Остале
  • IdRef