Zagrebački solisti

Zagrebački solisti su najugledniji hrvatski komorni ansambl, utemeljen 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb (RTV-a Zagreb) pod čijim su okriljem ostali do 1979. godine.[1] Osnivači ansambla bili su Antonio Janigro, Stjepan Aranjoš i Ivo Vuljević. Svoj prvi koncert održali su 5. siječnja 1954 u Bjelovaru, a drugi već 11. siječnja u Zagrebu.[1] Ansambl u prosjeku čini od 13 do 15 glazbenika, a kroz godine je kroz njega prošao veći broj zapaženih izvođača.[2]

Pod vodstvom Janigra ansambl vrlo brzo nakon osnutka zauzima jedno od vodećih mjesta među srodnim sastavima u svijetu. Od 1968. godine djeluje pod umjetničkim vodstvom koncertnog majstora Dragutina Hrdjoka - Time on postaje suradnikom koji donosi i dio nadahnuća; glazbenici su slobodni, ali ipak slijede i njegove smjernice. Dragutin Hrdjok je s violinskog pulta nastavio voditi Zagrebačke soliste, nakon što Janigro koncem 1960-ih odložio dirigentski štapić i čelističko gudalo. Kasnije će na to mjesto stupiti koncert-majstor Tonko Ninić.

Repertoar ansambla obuhvaća gotova sva razdoblja i stilove, a posebna pozornost usmjerena je interpretacijama baroknih majstora Bacha, Händela i Vivaldija, te Mozarta. Snimili su 60-ak ploča i primili mnoge nagrade, među kojima su medalja UNESCO-a, medalja P. Casals i odlikovanje grada Plauena. Nastupali su pred Ujedinjenim nacijama, Svjetskoj izložbi u Bruxellesu, obilježavanju 200. godišnjice Mozartovog rođenja u Salzburgu te snimili brojne gramofonske ploče uključujući i za bečki Vanguard.[1] Po uzoru na njih u drugim su glazbenim centrima u Hrvatskoj osnovani Dubrovački solisti u Dubrovniku, „Franjo Režma” u Osijeku i „Ivan Lukačić” u Splitu, a utjecali su i na glazbene škole u Jugoslaviji gdje su po njihovom uzoru osnovani „Gaudeamus” u Zagrebu i „Komorni orkestar Dušan Skovran” u Beogradu.[1]

Eksterni linkovi

Reference

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Zlatko Stahuljak (1989). „Uzročna uvjetovanost pojave, djelovanja i uspjeha Zagrebačkih solista”. Sacred Cecilia : a sacral music magazine 59 (1): 8-11. Pristupljeno 2. februar 2023. 
  2. ↑ Nikša Njirić (1999). „Obljetnice: Zagrebački solisti povodom 45. godišnjice postojanja”. Sacred Cecilia : a sacral music magazine 69 (1): 8. Pristupljeno 2. februar 2023. 
  • p
  • r
  • u
Dobitnici Porina za životno djelo

Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)