Rydbergova konstanta

Ridbergova konstanta, R, je fizička konstanta koja se sreće u atomskoj spektroskopiji pri opisivanju frekvencija spektralnih linija jednoelektronskih sistema. Kao i formula, Ridbergova formula, u kojoj se javlja, ime je dobila po Johanesu Ridbergu švedskom fizičaru s kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka. KOnstanta je otkrivena u analizi spektralnih serija vodonikovog atoma čime su se prvi bavili Angstrem i Balmer. Svaki hemijski element ima sopstvenu Ridbergovu konstantu koja može da se izračuna iz „beskonačne“ Ridbergove konstante.

Ridbergova konstanta je jedna od najtačnije određenih fizičkih konstanti sa neizvesnošću manjom od 7 delova na trilion (7:1012). Toliko tačno eksperimentalno merenje omogućuje utvrđivanje odnosa među drugim fizičkim konstantama kojima se definisana Ridbergova konstanta.

1 λ = R ( 1 m 2 1 n 2 )   {\displaystyle {\frac {1}{\lambda }}=R\left({\frac {1}{m^{2}}}-{\frac {1}{n^{2}}}\right)\ } .

Danas usvojena vrednost za „beskonačnu“ Ridbergovu konstantu (prema CODATA) iznosi:

R = m e e 4 ( 4 π ϵ 0 ) 2 3 4 π c = m e e 4 8 ϵ 0 2 h 3 c = 1 , 0973731568525 ( 73 ) 10 7 m 1 {\displaystyle R_{\infty }={\frac {m_{e}e^{4}}{(4\pi \epsilon _{0})^{2}\hbar ^{3}4\pi c}}={\frac {m_{e}e^{4}}{8\epsilon _{0}^{2}h^{3}c}}=1,0973731568525(73)\cdot 10^{7}\,\mathrm {m} ^{-1}}
gde je
  {\displaystyle \hbar \ } redukovana Plankova konstanta,
m e   {\displaystyle m_{e}\ } masa mirovanja elektrona,
e   {\displaystyle e\ } elementarno naelektrisanje,
c   {\displaystyle c\ } brzina svetlosti u vakuumu, i
ϵ 0   {\displaystyle \epsilon _{0}\ } permitivnost vakuuma.

U atomskoj fizici konstanta se često koristi u obliku energije:

h c R = 13 , 6056923 ( 12 ) e V 1 R y   {\displaystyle hcR_{\infty }=13,6056923(12)\,\mathrm {eV} \equiv 1\,\mathrm {Ry} \ }

"Beskonačna“ konstanta javlja se u formuli:

R M = R 1 + m e / M   {\displaystyle R_{M}={\frac {R_{\infty }}{1+m_{e}/M}}\ }
gde je
R M   {\displaystyle R_{M}\ } Ridbergova konstanta jednoelektronskog jona/atoma
M   {\displaystyle M\ } masa atomskog jezgra atoma/jona.

Alternativni izrazi

Ridbergova konstanta može da se prikaže i na sledeći način


R = α 2 m e c 4 π = α 2 2 λ e   {\displaystyle R_{\infty }={\frac {\alpha ^{2}m_{e}c}{4\pi \hbar }}={\frac {\alpha ^{2}}{2\lambda _{e}}}\ }

i

h c R = h c α 2 2 λ e = h f C α 2 2 = ω C 2 α 2   {\displaystyle hcR_{\infty }={\frac {hc\alpha ^{2}}{2\lambda _{e}}}={\frac {hf_{C}\alpha ^{2}}{2}}={\frac {\hbar \omega _{C}}{2}}\alpha ^{2}\ }

gde je

h   {\displaystyle h\ } Plankova konstanta,
c   {\displaystyle c\ } brzina svetlosti u vakuumu,
α   {\displaystyle \alpha \ } konstanta fine strukture,
λ e   {\displaystyle \lambda _{e}\ } Komptonova talasna dužina elektrona,
f C   {\displaystyle f_{C}\ } Komptonova frekvencija,
  {\displaystyle \hbar \ } redukovana Plankova konstanta, i
ω C   {\displaystyle \omega _{C}\ } Komptonova ugaona frekvencija elektrona.

Ridbergova konstanta vodonika

Unošenjem vrednosti za odnos mase elektrona i protona m e / m p = 5 , 4461702173 ( 25 ) 10 4   {\displaystyle m_{e}/m_{p}=5,4461702173(25)\cdot 10^{-4}\ } , nalazimo da je Ridnergova konstanta vodonika, R H   {\displaystyle R_{H}\ } .

R H = 10967758 , 341 ± 0 , 001 m 1   {\displaystyle R_{H}=10967758,341\pm 0,001\,\mathrm {m} ^{-1}\ }

Unošenjem ove vrednosti u Ridbergovu formulu, možemo da izračunamo položaj linija emisionog spektra vodonika.

Izvođenje izraza za Ridbergovu konstantu

Ridbergova konstanta može da se izvede na osnovu Borovih postulata

  • Borov uslov,
    Moment ipulsa elektrona može da poprimi samo izvesne diskretne vrednosti:
    L = m e v r = n h 2 π = n {\displaystyle L=m_{e}vr=n{\frac {h}{2\pi }}=n\hbar }
    gde je n = 1,2,3,… (ceo broj) glavni kvantni broj, h Plankova konstanta, i = h / ( 2 π ) {\displaystyle \hbar =h/(2\pi )} .
    r   {\displaystyle r\ } je radijus elektronske orbite
  • Sila koja održava elektron u kružnom kretanju (centripetalna) je
    F c e n t r i p e t a l = m e v 2 r   {\displaystyle F_{centripetal}={\frac {m_{e}v^{2}}{r}}\ }
    gde je
    m e   {\displaystyle m_{e}\ } masa mirovanja elektrona, a v   {\displaystyle v\ } brzina elektrona
  • Elektrostatička sila privlačenja između elektrona i protona je
    F e l e c t r i c = e 2 4 π ϵ 0 r 2   {\displaystyle F_{electric}={\frac {e^{2}}{4\pi \epsilon _{0}r^{2}}}\ }
    gde je
    e   {\displaystyle e\ } elementarno naelektrisanje,
    ϵ 0   {\displaystyle \epsilon _{0}\ } permitivnost vakuuma.
  • Prema Borovom modelu totalna energija elektrona u orbiti radijusa r {\displaystyle r} je
    E t o t a l = e 2 8 π ϵ 0 r   {\displaystyle E_{\mathrm {total} }=-{\frac {e^{2}}{8\pi \epsilon _{0}r}}\ }

Prvo iz Borovog postulata nalazimo da su dopuštene brzine elektrona v {\displaystyle v} :

v = n h 2 π r m e   {\displaystyle v={\frac {nh}{2\pi rm_{e}}}\ }

Onda nalazimo da za stabilnu kružnu orbitu centripetalna sila mora biti jednaka privlačnoj elektrostatičkoj sili, F c e n t r i p e t a l = F e l e c t r i c {\displaystyle F_{centripetal}=F_{electric}} pa nalazimo

m e v 2 r = e 2 4 π ϵ 0 r 2   {\displaystyle {\frac {m_{e}v^{2}}{r}}={\frac {e^{2}}{4\pi \epsilon _{0}r^{2}}}\ }

Zamenom u ovom izrazu dobijene elektronske brzine v   {\displaystyle v\ } i rešavanjem po r   {\displaystyle r\ } nalazimo dopuštene vrednosti za radijus elektronske orbite

r = n 2 h 2 ϵ 0 π m e e 2   {\displaystyle r={\frac {n^{2}h^{2}\epsilon _{0}}{\pi m_{e}e^{2}}}\ }

Zamenom ovako dobijenog radijusa, r {\displaystyle r} , u izrazu za elektrostatičku potencijalnu energiju elektrona u istoj orbiti nalazimo

E t o t a l = m e e 4 8 ϵ 0 2 h 2 . 1 n 2   {\displaystyle E_{\mathrm {total} }={\frac {-m_{e}e^{4}}{8\epsilon _{0}^{2}h^{2}}}.{\frac {1}{n^{2}}}\ }

Dakle, promena energije pri prelazu elektrona iz jedne orbite (početne, initial) u drugu (konačne, final) je

Δ E = m e e 4 8 ϵ 0 2 h 2 ( 1 n i 2 1 n f 2 )   {\displaystyle \Delta E={\frac {m_{e}e^{4}}{8\epsilon _{0}^{2}h^{2}}}\left({\frac {1}{n_{\mathrm {i} }^{2}}}-{\frac {1}{n_{\mathrm {f} }^{2}}}\right)\ }

Prelaskom iz energije u talasni broj ( 1 λ = E h c Δ E = h c Δ ( 1 λ ) )   {\displaystyle \left({\frac {1}{\lambda }}={\frac {E}{hc}}\rightarrow \Delta {E}=hc\Delta \left({\frac {1}{\lambda }}\right)\right)\ } nalazimo

Δ ( 1 λ ) = m e e 4 8 ϵ 0 2 h 3 c ( 1 n i n i t i a l 2 1 n f i n a l 2 )   {\displaystyle \Delta \left({\frac {1}{\lambda }}\right)={\frac {m_{e}e^{4}}{8\epsilon _{0}^{2}h^{3}c}}\left({\frac {1}{n_{\mathrm {initial} }^{2}}}-{\frac {1}{n_{\mathrm {final} }^{2}}}\right)\ }

gde je

h   {\displaystyle h\ } Plankova konstanta,
m e   {\displaystyle m_{e}\ } masa mirovanja elektrona,
e   {\displaystyle e\ } elementarno naelektrisanje,
c   {\displaystyle c\ } brzina svetlosti u vakuumu, i
ϵ 0   {\displaystyle \epsilon _{0}\ } permitivnost vakuuma.

a

n i   {\displaystyle n_{\mathrm {i} }\ } i n f   {\displaystyle n_{\mathrm {f} }\ } su kvantni brojevi orbita među kojima dolazi do elektronskog prelaza.

Dakle, nalazimo da je Ridbergova konstanta atoma vodonika

R H = m e e 4 8 ϵ 0 2 h 3 c {\displaystyle R_{H}={\frac {m_{e}e^{4}}{8\epsilon _{0}^{2}h^{3}c}}}

Videti

Literatura

  • Mathworld

S. Macura, J. Radić-Perić, ATOMISTIKA, Službeni list, Beograd, 2004., str. 92.