Penda od Mercije

Penda (umro 15. novembra 655)[1] jest bio kralj Mercije, anglosaksonkog kraljevstva u današnjem Midlandsu. Bio je jedan od posljednjih velikih paganskih vladara u vrijeme kada je kršćanstvo hvatalo korijenje među mnogim anglosaksonskim kraljevstvima. Godine 628. Penda je zauzeo odlinu Severna nakon bitke kod Cirecenstera, a 633. sudjelovao u koaliciji koja će poraziti moćnog nortumbrijskog kralja Edwina u bitci kod Hatfield Chasea.[2]

Devet godina kasnije je Penda u bitci kod Maserfielda porazio i ubio Edwinovog nasljednika kralja Oswalda; tada je postao najmoćniji od svih anglosaksonskih vladara i postavio temelje za buduću Mercijsku hegemoniju nad anglosaksonskom Heptarhijom. Nekoliko puta je nanosio poraze Istočnim Angflima te Cenwalha, kralja Wessexa, prisilio na trogodišnje progonstvo. U Nortumbriji je nastavio rat protiv Bernicijanaca da bi u Bitka kod Winwaeda doživio katastrofalni poraz i bio ubijen od Oswaldovog nasljednika Oswiua.

Izvori

  1. Rukopis A Anglosaksonske kronike navodi godinu 655. Beda Uvaženi također navodi godinu 655. zajedno sa preciznim datumom - 15. novembrom. R. L. Poole (Studies in Chronology and History, 1934) je postavio hipotezui po kojoj je Beda godine započinjao u septembru, te bi novembar 655. u stvari trebao biti novembar 654; Frank Stenton također navodi istu hipotezu u knjizi Anglo-Saxon England (1943).1 Ostali historičari Bedu tumače na tradicionalni način, smatrajući kako su Bedine godine započinjale 25. decembra ili 1. januara (see S. Wood, 1983: "Bede's Northumbrian dates again"). Historičar D. P. Kirby je naveo godinu 656. kao jednu od mogućnosti, ako je moguće da je Beda promašio za godinu dana (see Kirby's "Bede and Northumbrian Chronology", 1963). Annales Cambriae navode godinu 657. Annales Cambriae at Fordham University Arhivirano 2010-12-04 na Wayback Machine-u
  2. Beda za Hatfield navodi godinu 633. (kao i Anglosaksonska kronika); ako se prihvati hipoteza da su Bedine godine počinjale u septembru, onda bi oktobar 633. u stvari trebao biti oktobar 632, a to ponekad prihvaćaju moderni historičari kao Stenon. Kirby je sugerirao godinu 634, smatrajući da je Beda godine navodio ranije. Beda za Hatfield navodi datum 12. oktobra. Rukipis Kronike navodi 14. oktobra.

Literatura

  • The Anglo-Saxon Chronicle, translated and edited by M. J. Swanton (1996), paperback, ISBN 0-415-92129-5.
  • S. Bassett (ed.), The Origins of Anglo-Saxon Kingdoms (1989).
  • Bede, Ecclesiastical History of the English People (731), Book II Arhivirano 2011-05-13 na Wayback Machine-u and Book III. Arhivirano 2011-05-13 na Wayback Machine-u
  • A. Breeze, "The Battle of the Uinued and the River Went, Yorkshire", Northern History, Vol. 41, Issue 2 (September 2004), pages 377–83.
  • D. J. V. Fisher, The Anglo-Saxon Age (1973), Longman, hardback, ISBN 0-582-48277-1, pages 66 and 117–118.
  • Filppula, M., Klemola, J., Paulasto, H., and Pitkanen, H., (2008) English and Celtic in Contact, Routledge. ISBN 0-415-26602-5
  • Henry of Huntingdon, Historia Anglorum, translated by D. Greenway (1997), Oxford University Press.
  • N. J. Higham, The Convert Kings: Power and Religious Affiliation in Early Anglo-Saxon England (1997), pages 219, 240 and 241.
  • The Historia Brittonum, Chapters 60 and 65. Arhivirano 2009-07-27 na Wayback Machine-u
  • D. P. Kirby, The Earliest English Kings (1991), second edition (2000), Routledge, paperback, ISBN 0-415-24211-8.
  • J. O. Prestwich, "King Æthelhere and the battle of the Winwaed," The English Historical Review, Vol. 83, No. 326 (January 1968), pages 89–95.
  • John Rhys, Celtic Folklore: Welsh and Manx (Oxford University Press 1901).
  • P. Sims-Williams, Religion and Literature [in Western England, 600–800 (Cambridge 1990).
  • C. Stancliffe and E. Cambridge (ed.), Oswald: Northumbrian King to European Saint (1995, reprinted 1996), Paul Watkins, paperback.
  • F. M. Stenton, Anglo-Saxon England (1943), third edition (1971), Oxford University Press, paperback (1989, reissued 1998), ISBN 0-19-282237-3.
  • M. Ziegler, "The Politics of Exile in Early Northumbria", The Heroic Age, Issue 2, Autumn/Winter 1999.
  • p
  • r
  • u
Monarsi Mercije
Kraljevina Mercija
527–918
Icel • Cnebba • Cynewald • Creoda • Pybba • Cearl • Penda • Eowa • Peada • Oswiu od Northumbrije • Wulfhere • Æthelred I • Coenred • Ceolred • Ceolwald • Æthelbald • Beornred • Offa1 • Ecgfrith • Coenwulf1 • Cynehelm • Ceolwulf I1 • Beornwulf2 • Ludeca • Wiglaf • Ecgberht of Wessex • Wigmund • Wigstan • Ælfflæd • Beorhtwulf • Burgred • Ceolwulf II • Æthelred II3 • Æthelflæd3 • Ælfwynn3
Coin with a man in profile surrounded by lettering reading OFFAREXMERCIOR
Offa (757–796).
Kasniji monarsi
Æthelstan4 • Eadgar4
1Također kralj Kenta i Istočne Anglije. 2Također kralj Istočne Anglije. 3Priznavao zapadnosaksonsko sizerenstvo.
4Titularni kralj Mercije nakon osnivanja Kraljevine Engleske.
  • p
  • r
  • u
Dinastija Wessex  Porodično stablo

Cerdic  Cynric  Ceawlin  Ceol  Ceolwulf  Cynegils  Cwichelm  Cenwalh  Penda od Mercije  Cenwalh vraćen na prijestolje  Seaxburh  Æscwine  Centwine  Cædwalla  Ine  Æthelheard  Cuthred  Sigeberht  Cynewulf  Beorhtric  Egbert  Æthelwulf  Æthelbald  Æthelberht  Æthelred  Alfred  Edward  Ælfweard  Kraljevina Engleska