Ogasawara (arhipelag)
Otoci Ogasawara (ja) 小笠原群島 | |
|---|---|
 Otoci Ogasawara južno od japanskih glavnih otoka | |
| Podaci | |
| Lokacija | Tihi ocean |
| Koordinate | 26°59′53″N, 142°13′05″E |
| Država |  Japan |
| Glavno naselje | Yakushima |
| Površina | 79,39 km² |
| Broj stanovnika | 2440 |
 | |
Obala Hatsuneure | |
Otočje Ogasawara (japanski: 小笠原諸島, Ogasawara shotō) ili Otočje Bonin (engleski: Bonin Islands[1] je otočje koje čini više od 30 suptropskih i tropskih otoka oko 1000 km južno od Tokija (Japan), čijoj prefekturi upravno i pripadaju. Na otočju ima oko 2.440 stanovnika i to 2.000 na najvećem otoku Chichi-jima (父島, "Očinski otok"), u kojemu je i općinsko središte, te 440 u selu Ogasawara na otoku Haha-jima (母島, "Majčinski otok").
God. 2011., 30 otoka Ogasawara, skupljenih u tri skupine, je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer njhov ekosistem "predstavlja raznolikost krajolika koji je dom velikom bogatstvu biljaka i životinja, prispjele iz jugoistočne i sjeverozapadne Azije, od kojih su mnoge vrste endemi"[2]. Od ugroženih životinja ističe se jako ugrožena vrsta šišmiša - Boninska leteća lisica (Pteropus pselaphon), te 195 ugroženih vrsta ptica, ali veliki broj riba, beskralješnjaka i koralja, te 441 vrsta autohtonih biljaka. Zbog toga ovo otočje često nazivaju "Galapagos Dalekog istoka".
Historija
Otočje Ogasawara (tj. južnu obalu otoka lanca Hahajima) je 2. listopada 1543. godine otkrio španjolski moreplovac Bernardo de la Torre, koji ga je pozvao Forfana. Prvi japanski kontakt s otocima je iz 1670. godine, a navodno otkriće 1543. godine nije potvrđeno.
Nizozemski mornari Quast i Tasman posjetili su otoke 1639. godine i zbog njihova vanjskog oblika i formi prozvali su ih Kanalskim otocima. Prvo naselje je niklo oko 1830. godine kao malo naselje pomoraca s Havaja. Ovo naselje je prvenstveno rabljeno za opskrbu kitolovaca s hranom. Otočje se sastoji od tri skupine otoka koje su odvojene dubokim kanalima i, iako su mali i prekriveni brojnim strmim brdima, svaka zelena dolina je korištena za poljoprivredu. Od 1876. godine otok je pripao Japanu, a nakon japanske predaje u kolovozu 1945. godine, sve do povratka japanske vlasti u lipnju 1968. godine, njime su upravljale Sjedinjene Američke Države.
-
Selo Oki na Haha-jimi -
Selo Ogasawara prije 1945. -
Luka Futami na Chichi-jimi -
Minamijima kod Chichi-jime -
Pusti otok Yome-jima ("Otok mlada")
Izvori
Vanjske veze
Ogasawara (arhipelag) na Wikimedijinoj ostavi
- Ogasawara selo (ja)
- Jezik i kultura otočja Ogasawara Arhivirano 2011-09-29 na Wayback Machine-u (en)
- p
- r
- u
Fudžijama • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu • Dvorac Himeji • Budistička čista zemlja Hiraizumija • Budistički spomenici područja Horyu-ji • Šintoistički hram Itsukushima • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik• Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii • Historijski spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) • Kupola atomske bombe u Hirošimi • Historijski spomenici stare Nare • Hramovi i svetišta Nikka • Bukova šuma na planini Shirakami-Sanchi • Shiretoko • Otoci Ogasawara • Historijska sela Shirakawa-go i Gokayama • Šuma cedrova na Yakushimi
Japanska nematerijalna svjetska baština
Tradicionalni ples Ainu • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu • Kazalište lutaka Bunraku • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara • Festival Dainichido Bugaku • Ples Gagaku • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki • Parada Hitachi Furyumono • Ceremonija plutanja Yamahoko • Kazalište Kabuki • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon • Kazalište Noh • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa
